Zagrebačka katedrala u posljednje vrijeme plijeni pozornost građana i turista impresivnom čeličnom konstrukcijom - skelom koja je nedavno postavljena na njenim zvonicima. Neki su u svojim prijedlozima išli čak toliko daleko da su predložili inicijativom skupljanja potpisa da se ta skela trajno zadrži, jer, smatraju, katedrala "nikad nije izgledala bolje", s obzirom na to da sada u toj čeličnoj mreži izgleda stilski suvremeno.
Kako bismo istražili kako je ta fascinantna konstrukcija postavljena i zašto, uputili smo se u obilazak katedrale, te popeli sve do njezina vrha, na visinu od 80 metara, u pratnji djelatnika poznate građevinske tvrtke SPEGRA, koja vodi obnovu. Krenuli smo teretnim liftom, koji se nalazi na boku katedrale, kojim smo se popeli do visine svoda, otprilike na njenoj sredini.
Najkopleksnija obnova
- Desetljećima je trajala izmjena dotrajalog kamena bizeka kvalitetnijim kamenom travertinom. Međutim, nakon potresa uslijedili su zahtjevi za prije svega sigurnosnom zaštitom katedrale, u skladu s propisima konzervatorske struke. Postavljanjem zaštitne skele oko zvonika počinje uskoro dosad najkompleksnija obnova katedrale, koja uključuje skidanje vrhova zvonika u dužini od 10-ak metara - zvonici imaju 1000 kamenih blokova koje treba skinuti. Za to će se postaviti i lift na skelu, koji će ići sve do tornjeva - govori nam inženjer Ante Borovina, član uprave tvrtke SPEGRA, a mi nakon iskrcaja iz lifta, ulazimo u unutrašnjost katedrale.
Po drvenoj most-konstrukciji dolazimo u dio malo iznad golemog svoda katedrale, valovitog oblika. Borovina nam objašnjava kako je prvo bilo nužno učvrstiti taj svod, koji je bio u jako lošem stanju nakon potresa, te je za radove postavljena skela u unutrašnjosti objekta. Unutarnja skela je, dakle, ispod svoda i drži ga s donje strane, dok smo mi prošli njenim gornjim dijelom.
- Na svodu se postavlja karbonska mrežica preko cigli i Planitop HDM, posebna smjesa za obnovu objekata kulturne bašine. Jednostavnije, karbonska mrežica je kao armatura, a Planitop kao beton - objašnjava nam.
Postoje metode kako postaviti skelu izvan objekta na pročelje da nosi najveću težinu. U jednom zvoniku pokazuje nam dugačke masivne žice. To su čelične zatege koje prolaze dijelom unutrašnjosti katedrale i drže skelu postavljenu izvana. Zatege su, kaže, međusobno povezane s jedne stane na drugu. Skelu na katedrali postavila je tvrtka Agram, za nju je prvo napravljen statički projekt, čiji je autor Davor Skeić, profesor na zagrebačkom Građevinskom fakultetu.
Nosivost 180 tona
- Unutarnja skela ima nosivost 173 tone, dok su skele na fasadi i zvonicima na svakoj strani po 180 tona nosivosti. Sada se, da bi se moglo raditi na tornjevima, oblažu i podnice vanjske skele - objašnjava Ante Borovina.
Nastavljamo vijugavim uskim stepeništem penjati se još više. Ovdje vidimo i veća oštećenja od potresa, dio manjeg balkona tornja do kojeg smo stigli, odlomio se. Svjedočanstvo potresa pokazuje svoje razorno lice. Nalazimo se na visini od 70 metara, u visini vanjske skele, i gledamo na užurbani grad u podnožju kroz čeličnu mrežu.
Kovano stepenište s kuglom
Kroz otvorena masivna željezna kovana vrata balkona struji ugodni povjetarac. Ovdje se nalazi novo stepenište, starinska metalna konstrukcija, koja vodi u sam vrh tornjeva. U podnožju stepeništa je masivna crna kugla. Inženjer Borovina objašnjava nam da ta kugla osigurava stabilnost, kojom se, kao protupotresnom metodom, koriste i danas u Japanu. Netko od kolega fotografa komentira da sve ovdje u tornju izgleda kao scenografija u filmu "Hary Potter". Na unutarnjim zidovima tornja ispisana su olovkama i bojama mnoga imena, i uz njih godine, primjerice, 1925., 1930., 1946...
Metalnim kovanim serpentinama uspinjemo se na visinu od 80 metara, do malog balkona na samom vrhu. Prizor je gotovo nestvaran, pomalo zastrašujuć, prolazi mi glavom misao kako će ovdje građevinski radnici uskoro svakodnevno hrabro obavljati svoj posao na obnovi. Oko tog vrha prijestolnice katoličke crkve u Hrvatskoj uskoro će biti užurbano. Vraćamo se u podnožje katedrale...
- Svaki kameni ulomak koji se skine ima svoj bar code, nakon 3D skena izradit će se prema njemu novi komadi od rimskog travetina. Dosad je skinuto 2000 blokova. Dijelovi tornjeva obnavljat će se kod klesara na Braču, što je dio obnove koji će biti najdugotrajniji. A kada će obnova završiti? To je teško pitanje, samo za skidanje tornjeva katedrale trebat će nam oko šest mjeseci, naravno, radimo sve najbrže moguće - zaključuje Borovina, prije našeg odlaska s ovog gradilišta.
