Hidroelektrana “Peruča” izgrađena je 1960. godine. Postrojenje je instaliranog protoka 2x60 m /s, a instalirana snaga elektrane Ni=2x20.8=41.6 MW. U agresiji srpskih jedinica na Republiku Hrvatsku, HE “Peruču” su određeno vrijeme okupirale pobunjeničke paravojne jedinice, da bi 28.01.1993., pri povlačenju, minirali branu s namjerom da unište HE “Peruču” i nizvodna naselja. Zbog starosti građevinskih objekata, nepovoljnih uvjeta eksploatacije, kao i posljedica ratnih razaranja došlo je do oštećenja građevinskih konstrukcija HE “Peruče”. Brana i objekti, koji su oštećeni miniranjem brane, sanirani su neposredno nakon oslobađanja postrojenja. Elektrostrojarska, hidromehanička oprema i pripadajuće građevinske konstrukcije bile su zamijenjene i revitalizirane u postupku revitalizacije HE “Peruče”. Pregledom turbinskih difuzora utvrđeno je oštećenje betona uz vodilice difuzorskih zatvarača, a zbog čega je dolazilo do značajnijeg prodiranja vode u difuzorski prostor. Zbog osiguranja pogonske spremnosti objekta i sigurnosti u radu, potrebno je bilo sanirati ovo oštećenje. Kako je zbog dugotrajnog rada i starosti došlo i do oštećenja površina dijelova konstrukcije na spoju odvodnog kanala i difuzora, iznad i pod vodom, to je u sklopu zahvata na sanaciji vodilica bilo potrebno sanirati i urediti ove površine, kao i dio pročelja oštećenog ratnim djelovanjima.

Aktivnosti na sanaciji vodilica zatvarača, dijelova konstrukcije na spoju difuzora i odvodnog kanala moguće je kvalitetno i pouzdano izvesti jedino u uvjetima bez prisutnosti vode i zbog toga se prišlo izradi montažnog zagata kako bi se radovi na sanaciji izvodili u suhome. 

Provedenim mjerenjima gubitaka vode u 2002. godini, veličina gubitaka vode iz tunela, kod najviših razina vode u jezeru Prančevići porasla je za oko 96% u odnosu na mjerenja iz 2001. godine (prethodno mjerenje). Budući da za takav rast gubitaka nisu postojali vidljivi znakovi novih većih oštećenja, zbog provjere su izvršena dva nova mjerenja u dvije serije tijekom 2003. godine. Mjerenjima vertikalnih pomaka na dionici od stacionaže 8+300 do 9+250 neke nelogičnosti u rezultatima upućivale su da je došlo do pomaka na jednom od stabilnih referentnih repera. Zbog toga su ugrađeni dodatni referentni reperi.

Stvaranje paralelnih tokova uz betonsku oblogu i degradiranje kontakta je proces koji je u većoj ili manjoj mjeri prisutan kod svih hidrotehničkih tunela. Na lijevom tunelu HE “Zakučac” takav proces naročito je opasan u području gdje tunel prolazi kroz lapore koji se u dodiru s vodom pretvaraju u blato i ispiru. Da na području lapora iza obloge postoji voda, potvrdila su i probna bušenja za vrijeme istražnih radova. Budući da se taj proces vremenom mogao i pojačati i rezultirati još većim gubicima vode iz tunela, pa čak i nestabilnošću okolne stijene odnosno betonske obloge tunela, čiji bi krajnji rezultat mogla biti havarija tunela, zaključeno je da sva mjesta (dionice) gdje je kontakt loš ili ozbiljno ugrožen svakako treba sanirati.

Na temelju svih tih mjerenja i analizom rezultata izrađen je Projekt sanacije lijevog dovodnog tunela HE “Zakučac”, u kojem su dana tipska rješenja za pojedine vrste sanacije ovisno o tipu oštećenja. Tehnička rješenja sanacije podijeljena su u dvije osnovne grupe; u prvoj grupi su injekcijski radovi, a u drugoj grupi radovi na sanaciji betonske obloge. Predlaže se sustavno injektiranje uzduž cijelog tunela, koje bi se provelo po dionicama, a ovisno o mogućnostima elektrane za zaustavljanje pogona, odnosno pražnjenje lijevog dovodnoga tunela za potrebe sanacije.

Obzirom na to da elektrana zbog pogonskih zahtjeva ne može prekinuti pogon na dulje vrijeme, predviđeno je da se radovi na sanaciji izvode u više sezona na različitim dionicama. U tom smislu, ovisno o stupnju oštećenja, predložen je redoslijed dionica za sanaciju. Radi lakšeg ugovaranja poslova troškovnik je podijeljen na dionice od 500 m dužine tunela. Do sada je u dva navrata izvršena sanacija tunela, i to prva dionica od 9 + 770 m do 9 + 000 m i druga dionica, rađena 2006. g. od 9 + 000m do 6 + 500m.

Za utvrđivanje uspješnosti provedene sanacije najmjerodavniji podatak je kontinuirano mjerenje gubitaka vode iz tunela prije i poslije sanacije. U ovisnosti od rezultatima mjerenja gubitake određuje se obujam sanacije budućih dionica tunela.