Kameni nosivi sustav Krstionice sv. Ivana (Jupiterov hram) u Splitu sastoji se od četiri zida koji bez elemenata kamene plastike sežu do visine pete svoda. Od te razine pa do završetaka svih zidova, osim zida na istočnoj strani, kameni blokovi bogati su elementima arhitektonske plastike. Svod Krstionice sagrađen je od četrdeset kamenih blokova, postavljenih u osam uzdužnih redova, u svakom sa po pet poprečno na uzdužnu os postavljenih blokova sa zaobljenim rubovima i dosta neravnina na vanjskoj strani, ali vrlo bogato profiliranih na unutrašnjoj strani.

U kontekstu nosivog sustava nužno je spomenuti vijence uzdužnih zidova, i one na vrhu s vanjske strane, i one na koje se naslanja svod s unutrašnje strane. Vanjski, gornji vijenci izvedeni su od kamenih blokova tlocrtne poprečne dimenzije od oko 150 cm, što s obzirom na način spajanja metalnim spojkama na dva mjesta okomito na zajedničku rešku i udaljenost poprečnih zidova Krstionice od 7.20 m, vijencu daje respektabilnu mogućnost preuzimanja i prijenosa horizontalnog potiska svoda. Istu mogućnost posjeduje i vijenac ispod peta svoda. Budući da je Krstionica tisućljeće izložena atmosferilijama i bez ikakove zaštite, tijekom vremena otkrivena su razna oštećenja.

Lokacija oštećenja na gornjem vanjskom licu kamenih blokova pokazivala je otvaranje karakterističnog zgloba/pukotine malo iznad priključka na kamene blokove vijenca, u priključnoj reški dvaju kamenih blokova svoda. Oštećenja kamenih blokova vanjskog, horizontalnog vijenca nastala su popuštanjem željeznih spojki i pucanjem kamena oko njih. Ovo je oštećenje bilo vrlo značajno ne toliko zbog oštećenja samog kamena, koliko zbog gubitka kontinuiteta koji se stvara povezivanjem tih blokova u jednu cjelinu sposobnu preuzimati horizontalnu silu potiska svoda.

Također su bila prisutana i oštećenja kamenih blokova zbog koncentracije napona na njihovim rubovima, a naročito na uglu zapadnog pročelja. Zbog gore iznesenog i zbog potencijalne opasnosti od pomaka kamenih blokova zapadnog zabata i po kosini i iz ravnine zida, prišlo se sanaciji postojećeg stanja. Obnova nosive konstrukcije Krstionice sv. Ivana uključivala je sveobuhvatnu sanaciju kamenih blokova zapadnog zabata i obnovu njihovih spojnih sredstava, injektiranje kamenog ziđa, dio restauratorskih radova i izvedbu zaštite od atmosferilija cijele Krstionice.

Radi sanacije zapadnog zabata potrebno je bilo demontirati postojeće kamene blokove do razine horizontalnog vijenca južnog i sjevernog uzdužnog zida koji su prije sanirani. Demontirani kameni blokovi klesarski su sanirani i pripremljeni za ponovnu ugradnju. Sva veća oštećenja kamene plastike na završnim blokovima sanirana su „tašeliranjem“.

Posebnu teškoću u izvođenju navedenih radova na obnovi i sanaciji nosive konstrukcije Krstionice sv. Ivana predstavljala je sama lokacija građevine, smještene u samom centru Dioklecijanove palače a veliki i teški kameni blokovi i njihova manipulacija na gradilištu iziskivali su izuzetnu umješnost u organizaciji gradilišta i upotrebi ograničenog prostora. Za potrebe izvođenja ovog izuzetno složenog i odgovornog posla izrađena je i montirana za tu priliku i posebna portalna dizalica kapaciteta 15t, bez koje ne bi bilo moguće izvesti ove radove. 

Hvarski Arsenal gradio se od 13. stoljeća. Isprva je to prizemna zgrada kao spremište za brod i njegovu opremu. Tijekom vremena doživljava značajne promjene u smislu korištenja prostora, ali i veličine zgrade. Ono što je za današnje stanje važno jest njegovo najbliže okruženje, odnosno prigradnje na njegov osnovni volumen, koje su nastale na sjevernoj, južnoj i dijelu istočne strane. Sa sjeverne strane, prema trgu, na mjestu ranijih prizemnica, kasnije je preuređen prostor za fontik, s ravnom terasom preko koje se ulazi u kazalište na prvom katu. Duž cijelog južnog pročelja- istočnom uglu i dijelu istočne strane grade se stambene kuće, prizemne ili jednokatne, koje se naslanjaju na Arsenal. Na taj način nastaje gradski blok koji u graditeljsko-konstruktivnom smislu postaje jedna cjelina.

Promjene na samoj zgradi Arsenala značajne su i po volumenu, ali i po interakciji pojedinih dijelova nosive konstrukcije. Najznačajnija je svakako promjena koja nastaje izgradnjom prvog kata kada se unutar prizemlja, između uzdužnih zidova grade poprečni kameni lukovi na razmaku od oko 5,0 m. Paralelno s uzdužnim zidovima, a oslonjene na kamene lukove, postavljaju se drvene grede na međusobnom razmaku od 50-ak cm, kao grede poda prvog kata.

Prostor kazališta koji zauzima istočnu polovicu prvog kata zgrade Arsenala ima gledalište dijelom smješteno na podu, a dijelom u ložama koje su izgrađene u dvije razine, u parteru i na katu. Cijela nosiva konstrukcija loža je izvedena od drva, i to stupova oslonjenih na podnim gredama, i dasaka kojima su pregrađene lože. Pod prvog kata loža izveden je kao roštilj drvenih greda, oslonjen na uzdužne zidove zgrade, drvene stupove između loža i drvene visulje koje nose rub pristupne galerije na prvi kat loža.

Nosiva konstrukcija pozornice je drveni grednik postavljen otprilike 1,0 m iznad partera gledališta, oslonjen na istočni zid zgrade i prvi kameni luk do njega. Krovište je drveno, izvedeno kao roženički krov, negdje sa, a negdje bez pajanti. Zapadni dio krovišta imao je visulju s kosnicima koji su podupirali rogove. Kasnijim intervencijama ovaj nosivi sustav krovišta je promijenjen uklanjanjem kosnika i visulja. Istočni dio je izveden kao roženički krov sa ili bez pajanti, ali svuda bez visulja. Na dijelu iznad pozornice promijenjen je izvedbom dviju dvostrukih visulja, jedne uz istočni zid, a druge iznad portala pozornice, koje nose podrožnice i rogove.

Nosiva konstrukcija poda tavana su drvene grede postavljene na svakom drugom paru rogova. Zbog toga nadzidnice prenose horizontalnu silu s para rogova bez vezne grede na par rogova s veznom gredom savijanjem u horizontalnoj ravnini.

Posebnost stropnih greda u podu tavana iznad gledališta je u tome što se one ne naslanjaju izravno na uzdužne zidove, već su ispod njih, na udaljenosti od zidova do kojih sežu lože u prvom katu gledališta, postavljene kratke grede, oslonjene na zidove i odgovarajućim čeličnim vezicama i vijcima privezane za stropne grede.

Dimenzije stropnih greda iznad kazališta nisu ujednačene, ali su, općenito, nedovoljnog poprečnog presjeka pa je njihov progib lako uočljiv. Istočna polovica poda potkrovlja, ona iznad kazališta, ima različitu visinu poda. Dio poda iznad gledališta je povišen, za razliku od preostalog dijela koji je niži. Vjerojatno je razlog u postavi donjih greda koje su oslonjene na zidove pa su se stropne grede morale postaviti iznad njih, što je dovelo do neujednačene visine tavanskog poda. 

Radovima na obnovi Starog mosta u Mostaru predviđena je bila konsolidacija i ojačanje postojećih upornjačkih sklopova Starog mosta bušenjem injekcijskih bušotina Ø 56 mm, u rasteru od jedne bušotine/m2, dubine veće od 5,0 m’, i injektiranje injekcijskim smjesama. Takvo projektno rješenje, koje na kamenoj površini postojećih upornjačkih sklopova (lijeva i desna obala rijeke Neretve) predviđa izradu bušotina velikog promjera, držali smo destruktivnim i neprimjerenim načinom pristupa ojačanju, te smo zamolbom investitoru radova predložili izvođenje radova injektiranja na primjereniji način, bušenjem kroz sljubnice (fuge) većeg broja bušotina, oko 4 – 5 / m2, manjeg profila i dubina različitih ovisno o debljini kamenog zida koji se injektira.

Ovakvom našem stavu, o promjeni načina injektiranja upornjačkog sklopa, pored objektivno inženjerski kvalitetnijeg i efikasnijeg načina izvođenja radova injektiranja,išla je u prilog i činjenica da je tijekom arheoloških istraživanja izvršen iskop nasipa upornjačkog sklopa (iskopano je oko 1200,0 m3 nabačaja), nakon čega je bilo vidljivo da se upornjački sklop zapravo sastoji od:

- dominantnog upornjačkog bloka

- unutrašnjih upornjačkih zidova različitih debljina

- vanjskih obalnih - krilnih zidova obloženih klesancima.

Naš prijedlog smo tehnički obrazložili na posebnom radnom sastanku u Sarajevu 19. 02. 03. g., u prisutnosti investitora radova, nadzornog tima i posebne stručne tehničke komisije UNESCO – a, gdje je naš prijedlog prihvaćen, uz obvezu izrade probnog polja, što je i učinjeno.